Naslovnica

Audio clip: Adobe Flash Player (version 9 or above) is required to play this audio clip. Download the latest version here. You also need to have JavaScript enabled in your browser.

 

"Meni je milejše pod svojom hruškom gladen biti neg se bogatstvo sveta imeti!"

Draš Katalenić - Dudek

SLIKE IZ STAROGA ALBUMA

 

Izgradnja OBITELJSKE GROBNICE LUCIC GRGO

S T A R I    D O K U M E N T I

 

 

 

 

 

 

 

 

Murvica je tipično malo dalmatinsko selo, smješteno u neposrednoj blizini grada Zadra na magistralnom pravcu Zadar-Zagreb.

U srednjem vijeku pripada zadarskim plemićima i građanima. U mletačko-turskim ratovima jedno je od graničnih naselja prema turskim posjedima. Neko vrijeme selo je nosilo ime po srednjovjekovnoj župnoj crkvi sv. Sofije. Pod imenom Murvica spominje se u dokumentima iz 1439. i 1440. Među najstarijim stanovnicima spominju se 1375. Dražoka Filipović, 1381. Dragoslav Damjanov i 1432. Dujam. To je mjesto u 18. st. imalo 280 stanovnika i svi su bili katolici.

U desetljećima nakon drugog svjetskog rata selo je zbog iseljavanja u inozemstvo znatno demografski opustjelo. Za vrijeme Domovinskog rata Murvica je bila okupirana, spaljena i razorena, a stanovništvo prognano. Osim obiteljskih objekata uništeni su i svi kulturni, gospodarski, društveni i vjerski objekti. Posljedice rata prisutne su još i danas.

Uskoro poslije oslobođenja počela je obnova kuća, uglavnom po tadašnjem vladinom programu obnove. Poslije su se u obnovu uključile i druge ustanove te međunarodne organizacije, a najviše je obnovljena zahvaljujući vrijednim Murvičanima. U naselju su završeni infrastrukturni radovi i razminiran je veliki dio poljoprivrednih površina, što je znatno poboljšalo mogućnost poljoprivredne proizvodnje i uređivanje industrijske zone. Kako se Murvica nalazi u području posebne državne skrbi, građani, obrtnici i poduzeća mogu se koristiti nizom poreznih olakšica i na taj način privući potencijalne investitore.

Murvica se rasprostire na površini od 14,21 kvadratnih kilometara i nalazi se na prosječnih 98,4 metra nadmorske visine.

Po popisu iz 2011. godine Murvica ima 230 obiteljska kućanstva i 723 stanovnika.

 

 

Murva se spominje u mnogim djelima antičke Grčke i Rima. Vergilije je za murvu napisao da je najpametnija biljka jer zadnja propupa čekajući toplo vrijeme, a kad počne pupati, propupa u jednoj noći. Kao takva biljka je posvećena božici Minervi. Plodovi murve jagodasta su oblika i beru se od lipnja do kolovoza. Mogu biti bijele i crne boje, pa odatle i naziv bijela i crna murva. Bijela murva razlikuje se od crne po boji ploda, višem stablu, glatkim nenazubljenim listovima te po sastavu. Sadrži slobodne organske kiseline, vitamin C, karotin, pektin, invertni šećer, sluz, gume i smolu.

Crna murva sadrži 9% invertnog šećera, jabučnu i limunsku kiselinu, gorke tvari, smole, gume, karotine, vitamin C i mangan. Po količini grožđanog šećera murva je na samom vrhu među voćem. Više ga ima jedino u višnjama i grožđu. Plod joj je ovalan, duljine od 1 do 4 cm, žarko crven dok ne sazrije, a potpuno zreo može biti purpurne do crne boje. Plodovi murve koriste se u prehrani kao ukusno voće, svježe ili prerađeno u džem, sirup, sok i rakiju. Od lista i kore prave se ljekoviti čajevi koji pomažu liječenju upale grla i mokraćnih putova te kod šećerne bolesti.

45

U narodnoj medicini sirup od ploda crne murve koristi se kod visoke temperature i za regulaciju stolice. Plod bijele murve u kombinaciji s plodom trešnje kao sirup pomaže kod upale krajnika, želučanih problema, groznice i proljeva.
Na području Hrvatske, murve su u davna vremena rasli na mnogim okućnicama jer su njezini plodovi bili ukusna slastica djeci, pa i odraslima u oskudnoj prehrani. Iz tog vremena poznat je običaj da se ženidba ili rođenje djece obilježi sadnjom stabala murve. Sadila se uz cestu da bi u njezinom hladu putnici mogli predahnuti, a u vrijeme dozrijevanja osladiti se.

"Lijepo je vidjeti palmu, ali murva je posebna", kažu mnogi. Plodovi murve nekad su se prodavali na tržnici, no danas je to prava rijetkost. Murvino drvo koristilo se i za izradu dijelova za lađe. Kad se prereže murvino deblo, vide se dva sloja: unutrašnji crveni i vanjski bijeli.
Crveni sloj cijenio se kao trajniji, a okolni bijeli sloj izbjegavao se upotrebljavati kao građa. U Splitu se pak nalazi jedna od najpoznatijih murvi. To je legendarna murva kraj starog Hajdukova placa tipa Morus alba, odnosno bijela murva. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-dalmatinske županije pokrenula je inicijativu da se Hajdukova murva proglasi botaničkim spomenikom prirode.
Na žalost, murvin plod trune ubrzo nakon branja tako da je komercijalizacija toga ploda kao svježeg voća gotovo nemoguća. Unatoč tome njezine nutritivne i terapeutske vrijednosti, kao i atraktivan okus, ostavljaju nas u vjerovanju da će se murva ipak popularizirati među generacijama koje dolaze.

 

 

M A R T A

Sonetni vijenac posvecen nasoj dragoj babi Marti, murvicanima i Murvici

 

Napisao: Pavao DESPOT, hrvatski knjizevnik

Dobro i mir bît su Njene duše.
Javljaju ptice širom svijeta.
Gle, vjetar prijeti, snažno puše;
u ruci njenoj spas je cvijeta…

Ćud joj je takva; krhka tijela.
Do neba raste, a tako niska!
Otkad je znamo, čista, bijela;
Bog je u jeci Njena vriska.

Vriska u kojem nježnost soči.
Vriska u kojem vjera jača.
Vriska što vapi zdrave oči.

Vriska što stradanja naša shvaća.
Bît vriska njena vodi me, uči;
oltare ćutim u Njenoj kući…

Oltare ćutim u njenoj kući;
sjećanja draga i puna boli.
Hoće li, Bože, ikada ući
u srce moje srce što voli

Martinu srcu bliska nuđenja;
je li još ima bića tog kova?
Kad vapim sveta, vedra buđenja,
kada me guši glib ratnog rova,

kad varaju me, bježim iz mraka,
i zadnja nada kad mi se gasi,
javiš se nizom sunčevih zraka;

Majčice hvala, i sretna da si!
Ti čuvaš stabla naša od suše;
barbari, eno, pale ih, ruše…

Barbari, eno, pale ih, ruše;
hrvatsko što je, uništiti žele.
Još jedan vapaj Martine duše;
otkad zna za se, bure je mele…

Upoznala je glasnike zloće;
vidjela kako latice pate.
Eno, sotona suze joj loče;
Marto, ja ljubim sve Tvoje sate.

U njima sûza i znoja rijeka;
žuljevi teški ruku i nogu.
U Marti živi izvor lijeka

što uči kako živjeti mogu
Svjetla i u sirotinjskoj kući…
Red je, za svoje, na svom se tući.

Red je , za svoje, na svom se tući!-
Djed unuku kaže, gledajući gore;
u gnjijezdo jastreb želi ući,
slavuj mu ne da. Čuj Razgovore

o zlu i dobru, vječno traju…
Nîz slika tvojih u meni živi,
Murvico, mladosti moje raju,
dok Murvičani Donatu, rivi,

tepaju slutnju nade, svog sna,
ja s vama bježim i žudim kraju
neznanu onom iz svijeta dna…

U nama želi vidjeti raju;
zgaziti hoće bît naše bîti.
O tome mislim; dužnosti nîti…

O tome mislim; dužnosti nîti
pletera koji seže do neba…
Reci je l´ ćutiš sve ovo i ti,
je li i tebi utjeha treba?

Na Božić sam je prvi put sreo;
učitelj mladi, pun ideala…
Mislio dotad, da sam već zreo;
srcu i umu kompas mi dala.

Djetinstvo, mladost i zrele dane
prostire tiho pred moje oči;
ja vidim, ćutim, sve Njene rane.

Pred Martom klečim u svetoj noći.
Upijam sve što donje joj bore.
I grč na licu; suza more…

I grč na licu; suza more
kad god spomene svoja tri sina…
I gladne, bose, promrzle zore
I polja puna granata, mina

prolazi; ljubav od straha jača,
uči nas kako rasti u muci.
A, nakon patnje, zakona mača,
jedrima punim, u svojoj luci,

plovi… Plovidbom svojih sinova
ponosna Majka… Ja znam ih, zato
Bogu se molim da era nova

snaži i širi Martino jato…
Kist jesenji prirodu nam kiti;
Marto, zar opet krv ćemo liti?

Marto, zar opet krv ćemo liti?
Mlado in staro pita se, moli.
Suze će naše još netko piti?!
Slutnja o tome čovjeka boli…

Prva granata na crkvu pade;*
krštenja, mise, pričesti prve
Martinom dušom plove, zov nade
iako zna da zločinci mrve

baš sve što im se na putu nađe.
A Murvičani čuju, dok steže,
krikove Zvonimirove lađe;

svjedoka priče kožu nam ježe…
Od goreg će gore, kuće gore,
i ovoj djeci raniti zore.

*Dana 27. rujna 1991. godine, u 5 sati i 15 minuta pale su na
Murvicu prve granate; jedna je pogodila crkvu Svetog Paškvala.

I ovoj djeci raniti zore
tuđinci žele; sunce na meti!
Gle, protiv sunca kako se bore,
mrze i kolju onog tko leti,

onog tko živjet uspravno znade,
onog tko majku in oca ljubi,
onog tko snaži sva krila nade,
onog tko vjeru svoju ne gubi.

Djeca na putu; na nježna tkanja
navikla, ljude ljudima ćute,
vide: to čovjek čovjeka ganja!

Istine teške oči im mute…
Oluja nježne stabljike tuče.
Rane i djeca; sjećanja uče…

Rane i djeca; sjećanja uče.
Kao da jučer sve mi to bješe!
U meni dijete tuku, muče;
Tvoje me riječi krile, tješe…

Ni u jednom salonu, Marto, ja
ne doživjeh ovakvo suglasje.
U konobi Tvojoj sunce sja;
u vrtu Tvome čudesno klasje…

I usred zime krošnje u cvatu!
Glasnica Ti si čestitih škola;
znaju što danas treba Hrvatu,

ja nikad neću iz Tvoga kola.
Učeći kako najljepše dati,
Murvici znana obitelj pati…

Murvici znana obitelj pati;
znana po patnji,o patnji tepa.
Ja čuh i vidjeh kako zna sjati,
trpeći, nježna, meka, lijepa…

Murvica, patnica – dobročinstva,
Murvica, patnica – bajka moja,
Murvica, patnica – zov djetinjstva,
Murvica, patnica – strašnog boja

svjedokinja je naša žrtva…
Sve ovo danas što pade na nas,
bolno je, teško, al nikad mrtva

nada nam nije… Moli se za nas
Marta; krik, jer domovinu muče,
Al nè da da ju itko dotuče…

Al nè da da ju itko dotuče;
iako od prognanika čuje
da u Murvici hrvatske kuće
ni jedne više nema, još tu je!

Marta, patnica: niz katedrala.
Marta, patnica: što čovjek može…
Marta, patnica, pelin je brala.
Marta, patnica: -Spasi ih, Bože!-

Srce moje pamti Njenu volju;
oči moje pamte Njene oči.
Za sudbinu našu ljepšu, bolju,

moli se i tjera od nas noći…
Sjećanja žive, bori se, pati.
Junaci mali pamte što mati.

Junaci mali pamte što mati
pamti, jer san je u njima isti.
Hoće li, dostojno, itko znati
dočarat kako dobri su, čisti…

Znaj, sve što si bila i što jesi,
Svjetlost je naša. I, dok nas bude,
u selu ovom »bre«, »peškir«, »gde si«?
trovati neće…Stevanu* sude

za zločin što ga Hrvatskoj nanije.
A on se brani da su ga lude
varale: - Srpske zemlje su sanje.-

Glumac iz mraka donosi rude;
laž podlu, njome naivne hrâni,
korak po korak grâdi i brâni.

*Stevan Opačić svojih je 46 godina proživio u Murvici i od
28. listopada 1991. godine »dejstvuje« po Hrvatskoj u
sastavu nelegalnih oružanih snaga tzv. Krajine.

Korak po korak gradi i brani
jezik i ime hrvatskog bića!
Budi mi, sine, prijatelj strani
koja se ne da zakonu biča!

O suncu, suncu Marta žubori,
svakom tko pati, pruža ruku.
Za dobro sunca stalno se bori,
bolji smo, ljepši, u Njenom lûku…

U Njoj lûk taj živi čak i sada,
dok Škabrnju* Njenu avet mori.
Uronivšti u bît Njenih nada,

i mojih nada pjesma se ori…
Mir i dobro, Marta… Sunce gràni!
O ljepšem pjeva, nadom ih hrâni…

*Škabrnja je Martino rodno selo.

O ljepšem pjeva , nadom ih hrani
u povratak, ljubav i slobodu.
Vjerujte, djeco,na čvrstoj grani,
cvrkuće jato o svome rodu…

Ne bojte se, ptice, neće više
sotona u selu ovom harat.
I pazite: netko dobro piše,
a cilj mu je samo krasti, varat…

Baričević, Čustić, Grgeć, Lučić,
Surać, Tartar, Žilić, Župan; svoj dom
učvrstili su… A Jovan Dučić*

nek ode od nas u, bilo kom…
Čuj, to su zvona Svetog Paškvala;
Murvičani kliču: - Bože, hvala! –

*Jovan Dučić (1871.-1943.), velikosrpski ideolog, pesnik četničkog »nadahnuća«

Magistrale

Dobro i mir bît je Njene duše.
Oltare ćutim u Njenoj kući.
Barbari, eno, pale ih, ruše;
Red je, za svoje, na svom se tući.

O tome mislim; dužnosti nîti.
I grč na licu, sûza more.
Marto, zar opet krv ćemo liti,
I ovoj djeci raniti zore?!

Rane i djeca; sječanja uče,
Murvici znana… Obitelj pati,
Al nè da da ju itko dotuče…

Junaci mali pamte što mati
Korak po korak gradi i brani.
O ljepšem pjeva, nadom ih hrani.

Pavao Despot

Bilješka o piscu:

Književnik Pavao Despot rođen je u Splitu 5. ožujka 1936. Potječe iz obitelji koja je hrvatskoj književnosti dala dva pisca, fra Ivana Despota i dr. Iliju Despota. Osnovnu školu završio je u Makarskoj, a srednju u Zadru. Na zadarskom Filozofskom fakultetu diplomirao je hrvatski književni jezik i književnost, te povijest umjetnosti. Radio je kao srednjoškolski profesor. Bio je prvi i dugogodišnji učitelj u Murvici. Dosad je objavio slijedeće zbirke pjesama: Na rubu sna (Pula, 1986.), Draga, neka ti to u naviku prijeđe (Zagreb, 1989.), U potrazi za smijehom (Zagreb, 1990.), Dragulji patnje (Toronto, 1990.), Dubrovniče, diko! (Sydney, 1992.), Soneti (Zagreb, 1994.) i Krik oltara (Zadar, 1995.). Uz pjesme, osobito pak sonete i sonetne vijence, piše priče za djecu i eseje. Stalni je suradnik više hrvatskih časopisa i listova. Živi u Zadru.

 

SRUŠENA I SPALJENA MURVICA

Di će mala Ana ići u školu
Kad školska klupa ne postoji više
Srušili je oni što su tu živili
I u njoj prva slova naučili.
 
Srušena je crkva Sveta
Gdje će mi baka Boga da moli
Zapalit svijeću na zgarištu može
Za one koja starica voli.
 
Brat je otišao branit rodnu grudu
Čeka ga majka, gleda u daljine
Boga moli, vrati mi se sine!
 
S rodnog praga otišla je majka
Trudbenička ruka otišla iz doma
Svakog dana njeno srce tužno pati
Jer bi htjela svome Domu da se vrati.
 
Uništeno groblje staro
Ni mrtva duša nema mira više
Prokleti bili što su učinili
S prokletstvom dovijeka dušu mučili!
 
Uništene šume, polja i dolovi
Uništeno moje djetinjstvo odavno
Ali ipak, vratit ću se slavno!

napisala: Rosa D. r. Surać